Osim što se bavi prevođenjem, naša rujanska rezidentica Julija Gulbinovič je i pjesnikinja. Boravak u DHKP-ovoj rezidenciji potakao ju je na razmišljanje i o nekim drugim stanovima u kojima je živjela. Tu su i jesenske fotografije zagrebačkih sjena, fasada, fontana... kroz koje tu i tamo proleti njezina mala Rowan.
stanovi
1
onaj tvoj stan
svidio mi se kažem
da se plahta sušila na naslonu kauča
na kojem je rowan odspavala popodne
još mala te godine
i da nije bilo previše čisto
ali ni previše prašnjavo
niti jedne čiste žlice kraj je tjedna
prazni pretinci za pribor uvijek će me
podsjećati na tebe
da si u kupaonici držao povijesne knjige
na povratku sam bacila pogled na krevet
bio je bijel i pospremljen tek onako
snijeg na prevelikoj složimo se terasi
a ti si si prekrio lice
i smijao se
2
hajdemo ponovo
ja ću biti sama u polju
među već samo žeravicom od krijesova
a ti ćeš me pronaći
3
hajdemo ponovo
naći ćemo se u kantini
onda ćemo svratiti u stan da ostavimo
hranu koju ćemo kasnije ugrijati tragove
čudnih riječi otpornih na umanjenje
izvanjezično i nepojmljivo
onda poći ćemo u grad ali hoćemo li
sve je već pokrio snijeg
4
u tom stanu na drugom katu
stare kamene zgrade broj ١٧
iza vrata teških i metalnih
a ipak slabih u svom naporu
sve je bilo prekriveno prašinom
od proljeća prije šest godina
oni su tamo i dalje živjeli
tek onoliko koliko je potrebno
nisam ni pomislila da nešto mijenjam
znaš već da ne volim ostavljati tragove
5
hajdemo ponovo
ja ću ti kratko pozvoniti na vrata
negdje iza pet kao uvijek
zašto se zaključavate pitat će brat
da pustimo boje večeri da se mijenjaju
neometano nepristrano netko se nekad
odlučio za tolike prozore da godina
bude nikoja da za grad se ne zna
ima li poziv na molitvu
6
u tom stanu
nakon sve te žurbe
svog tog žurenja nespokojnog
ljeta ljeti sjedimo svi zajedno
i gledamo sam u kući
je li ovo prvi dio ili drugi
koliko ima dijelova
ove scene se ne sjećam
tata već ima suze u očima
mami je već vidim dosadno
brat izgleda čini se možda
nema pojma odradio je osamdeset
sati i ja imam suze u očima i ja
nemam pojma koja je ovo godina
čiji je ovo stan
tek je studeni a vani već pada snijeg
7
možemo li to ponovo
odvest ćeš me skoro sve do liz
zbog nekog razloga morat ćeš već ići
stajat ćemo među visokim borovima
zar nisu svi oni svi mi
i još neće biti vrijeme za rastanak
Comments