top of page
  • Writer's picturerezidencija

Zapisi sa Svačke, Marie Karas Delcourt


Photo by I.R.


Tijekom svog dvotjednog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji naša prva ovogodišnja gošća, Marie Karas Delcourt sudjelovala je u nastavi Ivanke Rajh, Alexisa Messmera i Vande Mikšić, na Filozofskim fakultetima u Zagrebu i Zadru. Marie je sa studentima radila na prijevodu nekoliko pjesama Monike Herceg. Putem smo otkrili da i sama piše, a ove tri pjesme napisane za naš blog nastale su na hrvatskom!



dobna skupina: 17+


večeras kiša pada

ali neću ostati sama

obučem djedov kaput

ko da ću štrajkati

ali na ulicima Zagreba

nisu iste borbe

zidovi još nose

u sebi potres

a ja odoh k

braći Karamazovima

susjeda mi je ostavila

muževu ulaznicu jer ona kaže

znate, mi smo stari

a večeras kiša pada

hajmo, u našoj samoći

dobna skupina naša: 100 +



monika


nisam daleko od grada,

blizu Filozofskog fakulteta

može do Nacionalne biblioteke

sve mi se vraća

ovaj put se neću naći

sa svojim dečkom

prošlo je deset godina

poput daška vjetra

planinski bicikl, roza kapica

opet je kišobran zaboravila

znaš Monika, krenu mi suze

kad prevodim "Mama,

smijemo li danas umrijeti"

kaj radiš kad dođeš doma?

pripremat ću za djecu obroke

u koje sam napisala molitve




kaj sad ljubav ima s tim kad te više ne volim ili kako me jazz spasio


suze od poezije

nisu pobijedile

pobjegla sam od svoje himere

do tebe sam došla pješke

kaj sad ljubav ima s tim

zlatne naočale, vučji osmijeh

dok je svirala glazba

sve moje ljubavi su počele

s prljavom kosom i tužnim pogledima

i ja hoću pjevati

znam čitati note

mama me tjerala

da učim teoriju glazbe

drago mi je, ja sam menadžer

od čega, od koga

od right now i dalje

(namignuo mi je)


Marie Karas Delcourt



111 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page