Prevođenje sa stilom, susreti prevodilaca i pisaca

Što to čini stil nekog autora? Kako ga prevesti tako da ostane prepoznatljiv i na drugom jeziku? Do koje mjere tekst koji čitamo u prijevodu obilježava stil autora, a do koje mjere stil prevoditelja?

Odgovore na ta i mnoga druga pitanja potražit će sudionici trećeg susreta autora i njihovih prevoditelja pod nazivom Prevođenje sa stilom koji će se od 31. kolovoza do 5. rujna ove godine održati u Društvu hrvatskih književnih prevodilaca.

Nakon što su prva dva izdanja susreta autora s inozemnim prevodiocima Prevođenje Mediterana i Sjeverni horizonti urodila s čak desetak prijevoda domaće književnosti na strane jezike, velika imena prevoditeljske struke ovaj će se put uhvatiti ukoštac s izazovima koje pred njih stavljaju romani Nemirnica Mihaele Gašpar i Sine, idemo kući Ivice Prtenjače, dvoje domaćih književnika koje, svakog na svoj način, krasi osebujan, gotovo pjesnički stil pripovijedanja.

Uz već znane nam goste Luisu Fernandu Garrido Ramos i Tihomira Pišteleka koji prevode na španjolski, Chloé Billon, prevoditeljicu na francuski, Milinu Svitkovu, prevoditeljicu na slovački i Đorđa Žarkovića, prevoditelja na švedski, s nama će biti i Natalia Khoroz, prevoditeljica na ukrajinski, Aleksandra Wojtaszek, prevoditeljica na poljski, Estera Miočić za talijanski, Marie Alpermann za njemački, Rusanka Ljapova za bugarski i Lena van Tijen za nizozemski.

Na susretu s publikom 3. rujna u 14.00 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu prevoditelji i autori razgovarat će o stilskim specifičnostima rukopisa Mihaele Gašpar i Ivice Prtenjače te upoznati publiku s recepcijom hrvatske književnosti u svojim zemljama.

Osim dvoje autora u fokusu, inozemni prevoditelji imat će se prilike sastati s još šestero domaćih autora: Lora Tomaš, Tomica Šćavina, Ena Katarina Haler, Dinko Telećan, Dario Harjaček i Sven Popović, koji će na takozvanim "pitching forumima" prevoditelje pokušati zainteresirati za prijevod svojih knjiga.

Također, za prevoditelje će biti organizirani i susreti s domaćim književnim agentima i izdavačima te predstavnicima Ministarstva kulture i medija.

Projekt provodi Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, a financiraju ga Ministarstvo kulture i medija i Grad Zagreb. 

Više o sudionicima:

Milina Svítková studirala je prevođenje (hrvatski i njemački) na Sveučilištu Comenius u Bratislavi. Nakon završenog doktorskog studija slavistike na području frazeologije hrvatskog jezika živjela je i radila u Beču. U akademskoj godini 2018./2019. radila je kao znanstveno-istraživačka djelatnica na Sveučilištu Comenius u Bratislavi, gdje je, između ostalog, vodila prevoditeljske seminare i objavila više stručnih radova na području frazeologije i traduktologije. Trenutno radi kao urednica književnog časopisa Verzia i aktivno se bavi književnim prevođenjem s hrvatskog, srpskog i njemačkog jezika. Prevela je djela Olje Savičević Ivančević, Lane Bastašić i Saše Stanišića.

Tihomir Pištelek studirao je germanistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1989. godine živi u Španjolskoj, gde radi kao učitelj nemačkog jezika i književni prevoditelj. Dosad je, u suradnji sa suprugom Luisa Fernanda Garrido, preveo više od šezdeset naslova. Osim toga je prevoditelj raznih članaka i tehničkih tekstova, a radio je i kao simultani i konzekutivni prevoditelj u raznim ustanovama i tvrtkama, te kao lektor raznih izdavačkih kuća. Godine 2020. dobio je nagradu Estado Crítico za prijevod Baba Yagá je snijela jaje.

Luisa Fernanda Garrido Ramos rođena je u Madridu, diplomirala je zemljopis i povijest na Autonomnom sveučilištu u Madridu (1981.), stručnjak je za Srednjovekovnu povijest Balkana, i diplomirala je hrvatski i srpski jezik i jugoslavenske književnosti na Zagrebačkom sveučilištu (1988.). Sa suprugom Tihomirom Pištelekom prevele je više od šezdeset naslova autora među kojima su Avo Andrić, Ivana Bodrožić, Danilo Kiš, Mirko Kovač, Slavenka Drakulić, Miroslav Krleža, Predrag Matvejević, Robert Perišić, Dubravka Ugrešić i mnogi drugi. Godine 2020. dobila je nagradu Estado Crítico za prijevod Baba Yagá je snijela jaje.

Chloé Billon je rođena 1986. u Nantesu, u Francuskoj. Diplomirala je književnost (francusku, englesku i njemačku) i društvene znanosti, a poslije bosanski-crnogorski-hrvatski-srpski jezici i kulture na Inalco-u (Institut istočnih jezika i kultura), u Parizu. Prevela je do sad nekoliko važnih suvremenih autora i autorica iz regije, kao što su Renato Baretić, Zoran Ferić, Damir Karakaš, Robert Perišić, Olja Savičević, Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić, Bekim Sejranović, Semezdin Mehmedinović, Kristina Gavran, Kristian Novak, Slađana Nina Perković, Željka Horvat Čeč, Magdalena Blažević i Milica Vučković. Za svoj prijevod Područja bez signala Roberta Perišića dobila je 2020. Nagradu Inalco-a za najbolji prijevod, a 2023. je dobila Veliku nagradu za prevođenje grada Arlesa za svoj prijevod Lisice Dubravke Ugrešić.

Lena van Tijen (Amsterdam, 1993.) nizozemska je spisateljica i književna prevoditeljica s hrvatskog, srpskog i bosanskog jezika. Radi kao koordinatorica književnih događanja u poznatoj rotterdamskoj knjižari Donner. Njezini eseji, priče i prijevodi objavljivani su u uglednim časopisima De Gids, Tijdschrift Terras, Metropolis M, Mister Motley te u tjedniku De Groene Amsterdammer. Od 2024. do 2027. sudjeluje u europskom programu za razvoj književnih talenata Connecting Emerging Literary Artists (CELA) kao prevoditeljica sa srpskog na nizozemski. Trenutno radi na svom prvom književnom prijevodu za izdavačku kuću De Arbeiderspers.

Nataliya Khoroz, dr. sc., zaposlena je kao docentica na katedri za slavistiku na Filološkom fakultetu Sveučilišta Ivan Franko u Lvivu (Ukrajina). Predaje hrvatski i slovenski jezik, slavensku frazeologiju, praksu i teoriju prevođenja s hrvatskog i slovenskog jezika na ukrajinski. Vodi prevoditeljske radionice na fakultetu. Prevodi beletrističke i znanstvene tekstove s hrvatskog, slovenskog i srpskog jezika na ukrajinski. Od 2002. do 2011. godine radila je kao asistentica na katedri stranih jezika na Fakultetu za međunarodne odnose Sveučilišta Ivan Franko u Lvivu (Ukrajina). Studirala je na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Ljubljani, Krakowu, Lublinu, Sofiji i Beogradu. Na ukrajinski jezik prevela je djela autora kao što su Slavenka Drakulić, Jurica Pavičić, Nada Gašić, Dorta Jagić, Pavao Pavličić, Marko Pogačar i Igor Štiks.

Đorđe Žarković rođen je u Beogradu 1965. godine, ali je odrastao i živi u Švedskoj. Radi kao prevodilac i izdavač (Gavrilo förlag) od 1994. Prevodi sa bosanskog/hrvatskog/srpskog, španskog i danskog jezika. Preveo je osamdesetak knjiga. Među prevedenih pisaca su Meša Selimović (Trđava), Slavenka Drakulić, Slobodan Selenić, Borislav Pekić, Miljenko Jergović (Buick Rivera), Robert Perišić (Naš čovjek na terenu), Olja Savićević-Ivančević (Adio kauboju) i Ana Brnardić (Postanak ptica). Za prijevod romana Lisica Dubravke Ugrešić dobio je 2019. godine najveću prevodilačku nagradu u Švedskoj, ”Prevod godine”. Preveo je i veliki broj mahom hrvatskih pjesnika za najveći književni festival u Švedskoj, Littfest u Umeå (Dorta Jagić, Damir Šodan, Ivana Simić Bodrožić, Sonja Manojlović, Tomica Bajsić, Lana Derkač, Marija Andrijašević, Željka Horvat Čeč …). Između 2007. i 2014. godine bio je predsjednik švedskih književnih prevodilaca (sekcija u društvu pisaca), a između 2009. i 2012. član izvršnog odbora fonda koji dodjeljuje stipendije piscima i prevodiocima.

Marie Alpermann (1988. Leipzig) diplomirala je slavistiku na Sveučilištu Martin-Luther-Halle-Wittenberg s temom «Slavenski jezici, kulture i književnosti u europskom kontekstu». Od 2019. radi kao književna prevoditeljica i redaktorica u izdavaštvu. Prevodi s bosanskog, hrvatskog, srpskog i crnogorskog, a koordinirala je i radionice književnog prevođenja tijekom ljetne škole „Young Authors for Future – Krisenszenarien und (junge) Literatur“. Prevela je djela Jasminke Petrović, Lejle Kalamujić, Volje Viteske, Jelene Lengold, Senke Marić, Dragloslave Barzut, Saše Ilića, Maše Kolanović i Nore Verde. Dobila je stipendije uvaženih fondacija kao što su Sachsen-Anhalt Art Foundation, Traduki, Deutscher Übersetzerfonds, Freundeskreis Literaturübersetzer.

Estera Miočić rođena je 1975. u Splitu, a od 1994. živi u Italiji. Maturirala je na jezičnoj gimnaziji Natko Nodilo u Splitu, a diplomirala na studiju likovne, glazbene i scenske umjetnosti pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bologni. Od 2012. godine bavi se profesionalno književnim prevođenjem s hrvatskog, srpskog i bosanskog na talijanski jezik. Do sada je prevela dvadesetak knjiga među kojima djela Ivane Bodrožić, Slavenke Drakulić, Drage Hedla, Saše Ilića, Miljenka Jergovića, Damira Ovčine, Jurice Pavičića, Dragana Velikića i Marine Vujčić. Roman bosanskog autora Damira Ovčine Kad sam bio hodža u njenom prijevodu i u izdanju Keller Editore svrstao se među pet finalista prestižne talijanske nagrade Premio Internazionale Terzani 2024., dok je roman hrvatske spisateljice Ivane Bodrožić Sinovi, kćeri u izdanju Sellerio Editore dospio u finale ugledne europske nagrade Premio Europeo Rapallo BPER 2023. Surađuje s uglednim književnim festivalom Festivaletteratura u Mantovi. 2014. godine osmislila je i pokrenula web stranicu www.libar.it s ciljem pospješivanja vidljivosti književnih djela pisanih na hrvatskom i njemu sličnim jezicima te postizanja prijevoda kod talijanskih izdavača.

Aleksandra Wojtaszek (1991.) prevoditeljica je, predavačica i novinarka, doktorica znanosti iz područja književnosti. Autorica je znanstvene knjige o hrvatskoj i srpskoj žanrovskoj fantastici Topografie przestrzeni wyobrażonych (2022.) i zbirke putopisnih eseja o Hrvatskoj Fjaka (2023). Na poljski je, između ostalog, prevela Moniku Herceg, Radmilu Petrović i Faruka Šehića. Dobitnica je stipendije za najbolje mlade europske prevoditelje CELA i nagrade Krakova Grada Književnosti UNESCO-a. Na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu predaje hrvatski jezik i književnost te prevođenje.

Rusanka Ljapova (Burgas, 1966.) nagrađivana je bugarska prevoditeljica s bosanskog, hrvatskog, srpskog i makedonskog jezika i profesorica bugarskog, hrvatskog i srpskog jezika. Na bugarski je prevela više od pedeset naslova, među kojima i djela Dubravke Ugrešić, Vesne Parun, Kristiana Novaka, Miljenka Jergovića, Robeta Perišića, Olje Savičević-Ivančević, Ivane Sajko, Tene Štivičić, Borisa Dežulovića, Ede Popovića, Tatjane Gromače, Ante Tomića, Davida Albaharija, Miroslava Krleže, Svetislava Basare, Borisa Pekića i Faruka Šehića. Za vrijeme svog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji, u studenom ove godine, radit će na prijevodu zbirke priča Olje Savičević Nasmijati psa i sedam novih priča.