DHKP-ova rezidencija

Mjesec siječanj 2026. proveo sam kao rezident u Kući pisaca i prevoditelja DHKP-a. Povod za moj boravak bila je knjiga Jugoslavija, kronika šest ili sedam zemalja, objavljena u listopadu 2025., koja je u međuvremenu doživjela već treće izdanje (a objavljen je i prijevod na bosanski; nadam se da će uslijediti i drugi prijevodi, među njima, naravno, i hrvatski). U Zagrebu sam radio na dva nova projekta. Prvi je zbirka pjesama pod naslovom Genadekruid, koja će biti objavljena ti

Fragmenti prepiske s Ivankom Apostolovom Baskar u vezi s jednim intervjuom: 14.05.2026. Draga I., Prije svega, hvala Ti na javljanju i svim pitanjima. Opet sam u mom voljenom Zagrebu, opet radi prevođenja. Znaš već da mada 15 godina prevodim postjugoslavenske drame i scenske skripte, ovo zanimanje tretiram kao sporednu aktivnost, uz svoj svakodnevni „pravi posao“, ili, drugim rječima, kao neku vrstu hobija. Toliko sam zagrizla u to da ponekad sama zaboravljam da su u pitanju

Avion je sletio u izmaglicu. Tlo sam ugledala tek u trenutku kad su kotači dodirnuli pistu, kao da se grad skrivao sve do posljednjeg trenutka. Takav dolazak u Zagreb, gotovo bez prijelaza, još je pojačavao dojam da sam katapultirana u drugačiju stvarnost. Došavši na književnu rezidenciju, sastala sam se s prijateljicom, ali sam i ponovno pronašla već odavno zaboravljenu samoću koju sam kako iščekivala toliko je se i pribojavala. Nakon što je taj susret prošao te sam odložila

Siniša Kasumović podijelio je s nama svoje dnevničke zapise, nastale u studenome 2025., dok nam je bio gost rezidencije. Ovdje objavljujemo ulomke, a cijeli dnevnik možete pronaći kao PDF na kraju članka. ZAGREBAČKE BILJEŠKE Intimni dnevnik prevodilačke rezidencije u Zagrebu 3. 11. 2025. – 16. 11. 2025. Uvod Ovaj je dnevnik nastao iz obaveze, ali pišem ga šire, jer sam osjetio da ga moram zapisati. Bilježi vrijeme provedeno na prevodilačkoj rezidenciji u Zagrebu — radne dane

Zagreb je za mene oduvijek bio samo tranzitni grad. Zbog toga što sam radila u turizmu, a i studirala sam u Zadru, Dalmacija mi je uvijek bila bliža srcu. Zagreb je u mojoj svijesti postojao, naravno, ali samo kao mjesto za presjedanje i kratko zaustavljanje, administrativno-kulturno središte kroz koje se samo prolazi. Iako sam na studiju naučila mnogo o njemu, nikada nam zapravo nije bilo "usput". U posljednje vrijeme sve češće me obuzima misao da nam je možda ipak bilo suđe

Buđenje uz vjetar, — slučajno, uzbudljivo, jadransko, apsolutno nježno u svakom dodiru s najintimnijim gradovima na karti moje duše. Lavov — Užgorod — Košice — Bratislava (i u prolazu: Beč — Graz — Maribor) — Zagreb. Popodnevno sunce još uvijek miriše na ljetni rujan, pečeni i lagano pougljenjen kukuruz, zagorske štrukle punjene sirom, negdje u blizini osjeća se aroma vrućeg bureka od mesa. Zagreb, tako daleko od mora, prevrće se preko mene u valovima, grli mi ramena, golica

Od 31. kolovoza do 6. rujna ove godine boravili smo u rezidenciji DHKP-a. Mnogi su rezidenti koji su već prošli kroz ovaj jedinstveni biotop prevođenja opisali njegove prednosti, i doista, za prevoditelje s hrvatskog jezika ovo je rijedak privilegij i dragocjena podrška. Rezidencija ima sve što je potrebno za rad – mir, prostor za koncentraciju i promišljanje te ugodno okruženje koje potiče kreativnost i omogućuje donošenje profesionalnih odluka. Poput kuće u romanu Anđeo nes

Zagrebački dnevnik Ponedjeljak, 27. siječnja. Stižem na autobusni kolodvor. Moja šarmantna i pametna zagrebačka znanica ponudila je da dođe po mene i otprati me do rezidencije, ali sam odbio. Znam koliko je zaposlena, ne mogu tražiti da svoje vrijeme troši prateći me okolo. Nemam mnogo prtljage, tek odjeću i nekoliko knjiga u malom koferu na kotačiće, a u ruksaku tablet i laptop. U laptopu je prvi nacrt prijevoda Trojice za Kartal, s popisom pitanja i zagonetnih mjesta koja t

Prvi je put da istinski jedva čekam da dođem u Zagreb. Istine radi, moram priznati da sam ranije već dolazila: sjećam se jednom s mamom...

Hvala - hvala nije dovoljno da izrazim svoju sreću. I’ve tried—really tried—and after three weeks, with a lot of help from Google...

Prvi je dan proljeća, mimoišlo me zagrebačkih desetak, sa zgrada po Ilici ljušti se fasada, zamišljam da je svlak, da je graft, još malo...

Zagreb i ja Ovo je prvi put da provodim neko vrijeme u Zagrebu, prije sam uvijek samo prolazila...

Odlomci dnevnika 23. ožujak 2025. Novi Sad – Zagreb Izlazim iz kuće pod izlikom da ću iznijeti smeće, a zapravo krećem u inozemstvo. U...

O čemu je razmišljala boraveći u zimskom, adventskom Zagrebu, a s Ukrajinom u srcu, naša posljednja prošlogodišnja rezidentica Tetiana Starostenko... In the Balkans Under the Christmas lights, the darkened Zagreb streets seem to hold mystery – the one familiar exclusively in childhood. The city changes its face seasonally like a decorated shop – to give the customers a more pleasan

David Mitchell ( Asymptote Journal ): As a writer I can be bad, but I can't be wrong. A translator can be good but can never be right....

U Jurjevskoj (foto Ivanka AB) U ZAGREBU (jedan vrlo kratak esej ili neizbježni patetični ja, ja i ja) STANJE Prvi put sam u Zagrebu na...

Osim što se bavi prevođenjem, naša rujanska rezidentica Julija Gulbinovič je i pjesnikinja. Boravak u DHKP-ovoj rezidenciji potakao ju je na razmišljanje i o nekim drugim stanovima u kojima je živjela. Tu su i jesenske fotografije zagrebačkih sjena, fasada, fontana... kroz koje tu i tamo proleti njezina mala Rowan. stanovi 1 onaj tvoj stan svidio mi se kažem da se plahta sušila na naslonu kauča na kojem je rowan odspavala popodne još mala te godine i da nije bilo previše čist

Prvo što mi pozornost privlači balska je knjižica u vitrini Muzeja grada Zagreba: parovi u narodnim nošnjama, Rusini i Slovaci, Hrvati i Česi i mnogi drugi. Nošnje su šarene, parovi vatreni, jedino što nedostaje jest glazba, ali ipak smo u muzeju. Popis plesova te večeri negdje u 19. stoljeću započeo je polonezom, slijedila ju je polka pa kvadrilja i valcer koji se u to vrijeme više nije smatrao skandaloznim plesom, a zatim se našlo mjesta i za hrvatsko kolo, s obzirom na to

Početkom rujna 2024. godine sudjelovala sam u dvama programima – Sjevernim horizontima i Rezidenciji DHKP-a – koje je osmislilo...

U srpnju ove godine provela sam dva tjedna u rezidenciji za prevoditelje. Dvije godine nisam bila u Zagrebu, a pokušavam tamo dolaziti svake godine. Ne sjećam se kad sam zadnji put bila u gradu preko ljeta, ali nikad nije bilo tako vruće. Inače mi je grad jako falio – mjesta koja volim, parkići, klupice, kultura kafića i vrtova, pekare i slastičarne. I naravno, nisam se razočarala. Iako se malo promijenio, stari ugođaj bio je na svom mjestu. U rezidenciji sam imala takav mir,