Zapisi sa Svačke: Makenzy Orcel

Umjesto uobičajenih proznih zapisa naš proljetošnji rezident Makenzy Orcel napisao nam je pjesmu...

na kraju krajeva, pamćenje opravdava

more utopljeno u ukradenoj čaši

dok bliži se drugi u krhotinama

podrugljivi nož

spolovilo suprotstavljeno stegama

litica koju nagriza rečenica

književnost zatečena kako visi sa stabla

žarko crvena boja nezdrave ljubavi

i...

predstavljam vam svoju utrobu

daleki vid svog neidentificiranog lica

močvarno mjesto kao povremeno boravište

pogledajte me, htio bih pojesti svijet

da sve prsne pod mojim očnjacima

otkako ga nastanjujemo

jede se

više ne pišem o magli nad gradovima

hladnim kulisama iščezle mangrove

ili nepomičnoj nadi valova

što izmiču

vlažnost im seže do zadnjeg orgazma neznanke

na kraju krajeva, to ozračje pomahnitale gomile

podivljalih zvukova

nema ništa od pobune

od sna zajedničkog momcima i djevojkama

od plodnoga vremena...

S francuskoga prevela Vanda Mikšić