Zapisi sa Svačke: Luisa Fernanda Garrido Ramos i Tihomir Pištelek

Od 31. kolovoza do 6. rujna ove godine boravili smo u rezidenciji DHKP-a.

Mnogi su rezidenti koji su već prošli kroz ovaj jedinstveni biotop prevođenja opisali njegove prednosti, i doista, za prevoditelje s hrvatskog jezika ovo je rijedak privilegij i dragocjena podrška. Rezidencija ima sve što je potrebno za rad – mir, prostor za koncentraciju i promišljanje te ugodno okruženje koje potiče kreativnost i omogućuje donošenje profesionalnih odluka.

Poput kuće u romanu Anđeo nestajanja Slobodana Šnajdera, knjige na kojoj trenutno radimo, i sama rezidencija govori:

„Samo vi prevodite, ja ću se pobrinuti za sve ostalo.“

I doista, nismo morali brinuti ni o čemu drugome. No u trenucima kada bismo s njom ostali sami, u noćima blijede svjetlosti, kao da nas potiče da istražimo njezine vitrine, da pogledamo knjige koje čuva – prijevode nastale upravo ovdje, priručnike koje su koristili bivši rezidenti – i svaka od njih priča svoju priču.

„Pogledajte,“ kaže nam, „rezident X, dok je ovdje prevodio ovu knjigu, napisao je pjesmu svojoj voljenoj – a prije toga nikad nije pisao poeziju.“

Ili nam pripovijeda o djevojci iz jedne hladne zemlje koja nije mogla ni zamisliti koliko će zagrebačko ljeto biti živo. Ove nam je godine povjerila i koliko je sretna što su joj napokon popravili stubište:

„Jako me veseli vidjeti kako se zgrade donjega grada polako, ali sigurno obnavljaju.“

Posljednju noć u rezidenciji, u rujnu 2025., nakon što smo sudjelovali na susretu „Prevođenje sa stilom“, razgovarali smo o izvrsnoj ideji tih susreta koje vode Ursula Burger i Dean Trdak. Ove smo godine radili s piscima Ivicom Prtenjačom i Mihaelom Gašpar na njihovim knjigama Sine, idemo kući i Nemirnica, i kao i prethodnih godina, suradnja je bila plodna i nadahnjujuća.

„Slušajte,“ rekla nam je rezidencija, „već nekoliko godina održavate ove susrete – iz njih su proizašli prijevodi na mnoge jezike, a dok ste svi ovdje, uživam u vašem žamoru, kavama, čokoladama, raspravama o tome kako prevesti ovu ili onu riječ, u ovaj ili onaj jezik. Posebno mi se sviđa običaj koji ste uveli – zajednička fotografija na stubištu. Ona govori sve: vi koji svakodnevno prolazite njime, zastanete da biste razgovarali, smijete se i dijelite dojmove, brinete se za mene kao i ja za vas. Vidim koliko dobar posao rade kolege iz DHKP-a – i sa mnom, i s vama. Grad Zagreb ima sreću što ima i mene, i vas.“

U Zagrebu smo, uz susret, sudjelovali i na Festivalu svjetske književnosti, gdje smo slušali autore poput Kapke Kassabove i Rumene Bužarovske. Bilo je inspirativno, ali, priznajemo, povratak u tišinu Svačke nakon festivalske vreve bio je pravo olakšanje i užitak.

„Dobro došli natrag,“ kao da je šaptala kuća, „ovdje se svaka rečenica ponovno sastavi.“