Zapisi sa Svačke: Gabriela Abrasowicz

Fragmenti prepiske s Ivankom Apostolovom Baskar u vezi s jednim intervjuom:

14.05.2026.

Draga I.,

Prije svega, hvala Ti na javljanju i svim pitanjima. Opet sam u mom voljenom Zagrebu, opet radi prevođenja. Znaš već da mada 15 godina prevodim postjugoslavenske drame i scenske skripte, ovo zanimanje tretiram kao sporednu aktivnost, uz svoj svakodnevni „pravi posao“, ili, drugim rječima, kao neku vrstu hobija. Toliko sam zagrizla u to da ponekad sama zaboravljam da su u pitanju tako zanimljivi projekti s još zanimljivijim rezultatima.

Pozdrav,

G.

* * * * * * * * * * * * * * * 

16.05.2026.

Draga I.,

Na Gornjem gradu

Postavila si vrlo zanimljivo pitanje: Da li osim teksta prevodim tišinu i ožiljke skrivene ispod riječi?

U početku sam se uglavnom usredotočivala na analizu i kritiku suvremenog i najnovijeg dramskog stvaralaštva koje nastaje u zemljama bivše Jugoslvaije, pa pitanju preteksta i konteksta pristupam vrlo svjesno. Nisam sigurna mogu li definirati vlastitu strategiju za prevođenje drama. Priznajem da rijetko prevodim za stolom. To je obično vrlo složen proces – uključuje istraživanje, kontakt s drugim kulturnim tekstovima (to su prije svega knjige, filmovi, slike), mnoge razgovore i konzultacije, a zatim, kada je tekst gotov, pokušaje promocije i pozicioniranja prijevoda unutar kazališnih krugova.

Pozdrav,

G.

Naravno, u zagrebačkim kazalištima gledam sve živo! 😊

* * * * * * * * * * * * * * * 

20.05.2026.

U Osijeku

Draga I.,

Drago mi je što me doživljavaš kao kazališnu agenticu dramskih spisatelja i spisateljica. U principu – da, uspijevam dovesti balkanske dramatičare u poljska kazališta. Iskreno, danas ne mogu zamisliti situaciju da prevedem dramu i ostavim je „bez nadzora“. Tijekom rada na prijevodu dajem sve od sebe, a osim toga između mene i autora/autorice obično se razvija jedinstvena povezanost, čak i simpatija, pa osjećam misiju da nastavim s prijevodom i nastojim ga plasirati. U početku sam malo cupkala u mraku, ali srećom, na tom putu sam upoznala vrlo ljubazne i uslužne ljude, čije sam savjete pažljivo slušala. U mnogim slučajevima djelujem samostalno ali surađujem također s agencijom za dramu i kazalište ADiT što značajno povećava recepciju drame i šanse da se ona objavi i pretoči u izvedbu. U regiji sam najveću institucionalnu podršku pronašla u HC ITI-ju, organizatoru, između ostalog, Showcase`a hrvatskog kazališta i izdavaču časopisa "Kazalište". Predsjednica Željka Turčinović savršeno razumije specifičnosti promocije dramskih tekstova u inozemstvu i jako je kolaborativna.

Pozdrav,

G.

Bila sam kratko u Osijeku. Oduševljena sam gradom, ljudima i predstavom u HNK!

* * * * * * * * * * * * * * * 

21.05.2026.

Draga I.,

Stvarno, nisam sigurna ima li prevoditelj mogućnost realno oblikovati kazališni kanon unutar druge zemlje. Kao što već znas, imam privilegiju da obično sama biram tekstove za prijevod, i biram ih jako pažljivo, vođena svojim estetskim potrebama, uvjerenjima i ponekad – hirovima. Vrlo rijetko radim po narudžbi. To znači da sam odmah i nekako emocionalno uključena ne samo u sam prijevod, već mi je jednostavno stalo do njegovog usidrenja u novom podneblju i imaginariju nove kulture. Drame koje biram nisu previše hermetičke ni, s druge strane, odvojene od svog specifičnog lokalnog konteksta. Stoga obično postoji velika vjerojatnost da će barem neke od njih zakoračiti u poljsku kulturu, značajno je obogatiti i, na kraju krajeva, postati poticaj za nove umjetničke projekte.

Inače, kanon je problematično pitanje… Pokušala sam nekoliko puta predstaviti svojevrsne panorame reprezentativnih tekstova (u zbirkama hrvatske drame, kasnije crnogorske, bosanskohercegovačke te srpske za djecu) poljskoj publici. Bio je to vraški težak zadatak, a zadovoljiti sve čini se nemogućom misijom. Sve u svemu – odabir korpusa tekstova je ključan. I premda istražujem raspoloženje i potražnju u poljskom kazalištu, naučila sam vjerovati svojoj intuiciji. Ponekad su to vrlo, na prvi pogled, nekonvencionalne odluke – jednostavno očara me tema ili forma. Rezultati mogu biti ugodno iznenađujući – na osnovi nekih od prevedenih drama nastala su uspješna uprizorenja (kao odvojene, neovisne produkcije u raznim kazalištima, npr. na osnovi drama Tomislava Zajeca, Tanje Šljivar, Ivone Marciuš), a neke redatelji „otkrivaju“ savim slučajno tek 10 godina nakon tiska (slučaj Ivora Martinića).

Pozdrav,

G.

* * * * * * * * * * * * * * * 

23.05.2026.

Draga I.,

U Rijeci

Ha, toliko tražena „vidljivost“ prevoditelja... Po mom mišljenju vidljivost i pozicija prevoditelja mijenjaju se nabolje – traže se naše fotografije, biografije, intervjui (!), pozivaju nas na promocije kao stručnjake (vjerujem da mi – prevoditelji – najpažljivije i najanalitičnije čitamo tekst i poznajemo svaki njegov kutak, sve njegove prednosti i slabe točke), naša imena se sve češće pojavljuju uz autorova na naslovnicama knjiga te u promotivnim materijalima. To nam također pruža više prostora za manevriranje. Utječemo na život prevedenog djela u kulturnoj sferi. Osim toga, neki prevoditelji koji istovremeno promoviraju stvaralaštvo koje je u žiži njihovog interesa, mogu se smatrati „veleposlanicima“, čiji je cilj borba protiv stereotipnih predodžbi o određenoj književnosti, kulturi, mentalitetu… Barem ja imam takav dojam. Smatram da prevoditelj treba biti partner i podupiratelj autora, i upravo tako nastojim funkcionirati.

Pozdrav,

G.

Nisam izdržala vrućinu i pobjegla u Rijeku. Šalim se, nisam zbog temperature nego zbog predstave. <3

* * * * * * * * * * * * * * * 

24.05.2026.

Draga I.,

Slažem se, trauma jeste bitna tema i odrednica balkanske drame. Ovo svojevrsno reproduciranje prošlosti trebalo bi učiniti sadašnjost razumljivijom i konstruktivnijom, bez obzira na bolna sjećanja. U tom smislu, suočavanje s prošlošću, osobnim i kolektivnim traumama te kritičko oživljavanje prošlosti u odabranim dramama i predstavama imaju značajno kulturno značenje. Osobno su me zanimala djela u kojima teme poput nasilja i rata nisu eksplicitne, već samo odjekuju u pozadini. Ovakva iskustva oblikuju ponašanje likova, utječu na njihove životne odluke i procese potrage za identitetom. Pitanje je sad – je li uopće moguć neki realni korak naprijed? Nažalost, povijest ima tendenciju ponavljanja, a različiti dijelovi društva suočavaju se s novim manifestacijama nasilja i moraju prerađivati nove traume... to se događa na široj europskoj, čak i globalnoj razini.

Pozdrav,

G.

* * * * * * * * * * * * * * * 

25.05.2026.

Draga I.,

Sjećam se da sam u jednom trenutku imala dojam da su poljski redatelji i gledatelji prezasićeni „balkanskim“ sadržajima, budući da su našim kulturnim krajolikom dominirali filmovi i knjige usmjereni na rat, genocid i poslijeratnu stvarnost. Moram ipak napomenuti da se u posljednje vrijeme i ovaj pristup malo mijenja jer se takve tragedije nažalost događaju u našem bliskom susjedstvu i počinjemo se zanimati za drugačiji pogled na ove pojave. Poljacima uvijek ostaju privlačne obiteljske priče i priče u kojima obični likovi promišljaju o široko shvaćenom identitetu – nacionalnom, kulturnom i rodnom. Mogu reći da poljski primatelji cijene također suptilni humor i smjela formalna rješenja.

Naravno, uvijek je izazov prenijeti na novo tlo etničke, mentalne i kulturne razlike koje se u originalu pojavljuju na razini jezika ili detalja (odjeća, običaj, gesta; one su odmah jasne i očite za recipijenta na Balkanu). Prijevod ovakvih nijansi uvijek zahtijeva puno kreativnosti i neočiglednih prevoditeljskih rješenja ali iskreno – vrijedi uhvatiti se u koštac s takvim tekstom i malo mozgati.

Pozdrav,

G.

* * * * * * * * * * * * * * * 

26.05.2026.

Draga I.,

Kako i zašto prevoditi drame? - Željka Turčinović i Gabriela Abrasowicz u Fusnoti

Dakle, zanimaju Te ženski glasovi u ex-Yu drami? Kao istraživačica posvetila sam puno vremena analizi ženskog dramskog pisma, tražeći sve prepoznatljive značajke ovog stvaralaštva. Ne radi se čak ni o temama (prvenstveno vezanim uz tjelesnost), već o specifičnom tumačenju stvarnosti i metodama umjetničke artikulacije. Trenutačno, faktor poput spola osobe koja je napisala dramski tekst nije za mene odlučujući. Podržavam autorice prevodeći ih na poljski, ali ovo ne radim programski, namjerno. Međutim, u svojim planovima i maštama često se vraćam davnoj ideji pripreme i tiska regionalne zbirke prevedenih drama koje su napisale isključivo žene, autorice iz ex-Yu država. Ne odustajem! Možda, jednog lijepog dana...

Pozdrav,

G.

* * * * * * * * * * * * * * * 

27.05.2026.

Draga I.,

U pravu si – ne smijemo igonorirati ono što je neugodno. Drame koje posebno cijenim – one neobične strukture, dvosmislene i koje se bave aktualnim problemima kroz reference i sugestije – nisu baš komercijalne (kao što si vjerojatno sama pogodila). Ovo je vrlo zahtjevan i uznemirujući materijal kako za kazališne umjetnike tako i za publiku. Po mom mišljenju, kazalište je namijenjeno da nas uznemiri i gurne izvan naše zone udobnosti u zonu učenja. Baš me zanima kako će nadolazeća zbirka post- i poetdramskih tekstova hrvatske spisateljice Ivane Sajko, koju trenutačno prevodim, biti prihvaćena u Poljskoj... (bit će tiskana krajem godine, dakle – drži fige!).

Pozdrav,

G.

* * * * * * * * * * * * * * * 

28.05.2026.

Draga I.,

Stigle smo do posljednjeg pitanja: što me je suvremeno kazalište iz bivše Jugoslavije naučilo o samoj Europi?

Vjerujem da je jedina konstantna vrijednost promjena i mobilnost (u raznim aspektima – doslovno i simbolički). Takvi dinamični procesi znak su našeg vremena. Kazališne projekte i drame gledam kao pokušaje suočavanja s raznim fenomenima i izazovima. Teško je predvidjeti posljedice ovih umjetničkih aktivnosti, ne samo u regiji, ali nadam se da ću se i dalje lijepo iznenađivati i da ću imati pune ruke posla.

Pozdrav,

G.

Gotovo je! Hvala Ti puno. Već se polako pripremam za povratak kući.