Boravak, početkom rujna, u DHKP-ovoj rezidenciji bio je doista sjajno iskustvo. Jedan od razloga je i sam položaj rezidencije koja rezidentima omogućava da razgledaju pješice centar grada, uživaju u njegovim parkovima, trgovima, ulicama, urone u zagrebačku postljetnu vrevu i, samo koju minutu kasnije, povuku se u mir i udobnost tog lijepog starogradskog stana koji raspolaže svime što je potrebno da bi se prevoditelj-rezident mogao usredotočiti na posao koji ga je tamo doveo.
Povod dolaska u Zagreb Luise Fernande Garrido i mene bio je projekt pod nazivom „Prevođenje Mediterana“. Susret je bio osmišljen kako bi dvoje pisaca razgovaralo, face to face, s prevoditeljima na šest europskih jezika o izazovima i mogućnostima prevođenja pojedinih dijelova njihovih novoobjavljenih knjiga. U našem slučaju bila su to dva velika imena suvremene hrvatske književnosti: Olja Savičević Ivančević, s romanom Ljeta s Marijom i Robert Perišić, s romanom Brod za Issu. Radionica je trajala pet dana i bila pun pogodak. Sudionicima nije samo dala priliku da raspravljaju i razmišljaju o značenjima i njihovom prijevodu na druge jezike, u druge kulture, već i da dobiju bolji uvid u to što navodi autore na donošenje određenih odluka, upotrebu ili izbjegavanje konkretnih riječi, fraza, konstrukcija, itd. Pitanja s kojima se mi, prevoditelji, svakodnevno susrećemo, pa nam ti odgovori olakšavaju prevodilački rad. Nadalje nam je bila izuzetno korisna i razmjena mišljenja s kolegama iz drugih zemalja; mogućnost usporedbe kako se nedoumice i poteškoće rješavaju na drugim jezicima, kojim jezičnim sredstvima raspolaže svaki od nas u tim slučajevima. Bila je to obogaćujuća vježba koja utječe na konačnu verziju prijevoda. Zbog svega toga nam se ovakvi susreti čine tako važnim.
Također ne želimo zaboraviti trenutke opuštanja, kratke predahe u obližnjim restorančićima, kad bismo prestali raspravljati o lingvističkim nedoumicama i razgovarali o situaciji prevoditeljske profesije u drugim zemljama ili razmjenjivali anegdote, šale, pa čak i podijelili tanjur ukusnog variva od mahuna između pisca i prevoditelja, pokazujući koliko su njihovi odnosi neraskidivi.
Na kraju bismo se još jednom htjeli zahvaliti DHKP-u i neumornim voditeljima ovog projekta Ursuli Burger i Deanu Trdaku na gostoprimstvu i strpljenju, Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i Hrvatskom P.E.N. centru na podršci, sjajnom Seidu i Frakturi koji su nam pružili mogućnost da budemo dio programa Festivala svjetske književnosti, s cijelim nizom glasovitih pisaca, te da prisustvujemo uistinu duhovitom „okršaju“ Miljenka Jergovića s Georgijem Gospodinovim. I, last but not least, Eriki, dobrom duhu rezidencije, koja nam je, tijekom naših jutarnjih čavrljanja o aktualnoj zagrebačkoj zbilji, bar na kratko dala osjećaj da smo opet dio grada na Savi.