Arian Leka rođen je 1966. godine u lučkom gradu Durrësu (Drač) i pripada skupini pisaca koji su se afirmirali nakon otvaranja albanskih granica. Studirao je glazbu i albanski jezik s književnošću. Autor je brojnih knjiga poezije, proze, eseja i književnih studija. Djela Ariana Leke u više su navrata nagrađivana nacionalnim nagradama Ministarstva kulture i Udruženja pisaca. Primio je i tri međunarodne književne nagrade, među kojima je i „Opera Omnia Tudor Arghezi – 2022“.
Arian Leka radi kao istraživač u Albanskoj akademiji albanoloških studija (Albanska akademija znanosti) i predavač na Umjetničkoj Akademiji u Tirani. Osnivač je programa Pisci u rezidenciji - POETEKA-Tirana između, festivala Poezija Poeteka, te urednik časopisa Poeteka. Član je Euroziena i Versopolisa, te Akademije pjesnika (London).
Godine 2018. poezija Ariana Leke nagrađena je međunarodnom književnom nagradom Scepter poezije (Skoplje), najznačajnijom književnom nagradom koju dodjeljuje makedonsko Udruženje pisaca. Već godinu poslije njegovo djelo nagrađeno je međunarodnom književnom nagradom „Pjesnik kulturne prijestolnice Rumunjske“, koju u Jasi dodjeljuje Rumunjsko udruženje pisaca. Lekina kratka priča Braća mača uvrštena je u antologiju Najbolja europska fikcija 2011 (Dalkey Archive Press, SAD), a 2014., njegov prozni tekst Košulja u antologiju Das Hemd (Leykam, Austrija). Godine 2017. priča Papirnata ćelija uvrštena je u antologiju Glückliche Wirkungen (Ullstein Buchverlag, Berlin), a, godinu poslije, kratka priča Paranoja u antologiju Dobar Europljanin (Goethe Institute). Lekin esej Odakle dolazi svjetlost objavljen je u zbirci Circle-Surface-Sun: from somewhere in the Mediterranean (2020., Schlebrugg E.Editor, Beč).
U svojim djelima Leka prenosi krhke detalje svoje osobne povijesti i povijesti Albanije, posebice u svojim knjigama Rođen u provinciji, U potrazi za izgubljenom košuljom i Nijemi zemljovid za utopljene. Arian Leka doktorirao je radom naslovljenim Socialist Realism - Adventus and Adventurus between Realism and Irrealism i radi kao istraživač na Akademiji znanosti.
Lekove knjige poezije, proze i eseja prevedene su i objavljene na njemačkom, francuskom, engleskom, grčkom, rumunjskom, bugarskom i makedonskom jeziku.
Na poveznici https://kritika-hdp.hr/uvod-u-morski-ausvic/ pročitajte Lekin esej iz žanrovski hibridne, esejističko-pjesničko-prozne knjige Morski Aušvic: nijema mapa utopljenika, u kojoj se bavi idejom Mediterana kao realnog i simboličkog sarkofaga bez nacionalnog, ali s jasnim klasnim predznakom.
Na poveznici http://www.elektrobeton.net/vreme-smrti-i-razonode/sharing-the-same-shelf-were-not-sharing-the-same-dreams-anymore/ čitajte Lekova razmišljanja
o knjižarama kao heterotopijskim prostorima, u foucaultovskom smislu riječi. Ako se malo duže razmisli, može se uočiti da knjižare pohranjuju arhetip čiste heterotopijske zone, bez obzira na činjenicu gde se one nalaze: u balkanskoj provinciji ili u nekom velikom evropskom gradu. Intelektualno je reći da su knjižare fantazmagorijska bića, kentaurska stvorenja, gde se prostori sukobljavaju. (iz uvodnika)
Na poveznici https://www.kriticnamasa.com/item.php?id=766 pročitajte isječak iz proznog teksta Rođen sam u provinciji.
Na poveznici https://poeteka.blogspot.com/ posjetite web stranicu festivala i časopisa Poeteka.