
Pjesnikinja Anna Ayanoglou boravila je u DHKP-ovoj rezidenciji u ožujku 2023. Tijekom svog boravka u Hrvatskoj sudjelovala je u šezdesetom izdanju Goranovog proljeća, u nekoliko susreta u sklopu mjeseca frankofonije, a pripremala je i prilog o hrvatskom pjesništvu za emisiju «Et la poésie, alors ?» koju vodi na valovima radija Panik iz Bruxellesa.
Od svih stolova u rezidenciji, najviše je voljela pisati za onim kuhinjskim, koji gleda na unutrašnje dvorište i Medvednicu. Ove dosad neobjavljene pjesme napisala je u DHKP-ovoj rezidenciji, a objavit će ih u zbirci koja je nastavak njezinog dosadašnjeg umjetničkog promišljanja o temama borbe i grada, kojima se bavi i u zbirkama Le fil des traversées (Gallimard 2019.) i Sensations du combat (Gallimard, 2022.).
Anna Ayanoglou – tri pjesme
Htjela bih da mi noći
budu nalik sumo borcima — sleđa
— masna, čvrsta mesa
koje izlijeva se iz pogleda — više no
što želiš, ima
— punih noći, impozantnih
kojima se može kretati
bez koščatih košmara.
***
Udaljenost
Tih mjeseci kada je odlučeno — instancije
znojem okupane, male glave prestrašene —
da će nas zaštititi od nas samih
Kada ništa, ni barovi, ni kafići (neprobavljive
trgovine, neko vrijeme) nije više žamorilo
Tih mjeseci kada su institucije — muškarci
žene što ih utjelovljuju — sve nas, snažnim
mlazom, povratile iz sebe
sve do naša četiri zida
stvaralaštvo je hranilo moju pokornost
Među svojim zidovima počela sam
pisati o gradu — uvjerena
da će mi trebati fizička distanca
kako bi izronila mjesta
uspjela sam, zbunjena — nastavila
— kao da u tom gradu umuknulom, zabranjenom
a ipak nametnutom
jedno iz drugoga izbivali smo.
***
Ima četvrti
Gdje na dan velike studeni
krv prestaje napajati vrške prstiju
duša izostaje — u cijelosti
Hodajući
u tijelu vrebaš
neku rezonanciju
— vrebaš odbojnost
strah, zašto ne
alarm, kada
oči ti i uši
spuštaju signale
u lijevak grla — ali ne
Obamrlost
te hvata — um još je nemiran
pronaći ću, makar slično
— ništa
Ima četvrti koje ne ulaze
u tvoj jezik.
S francuskoga prevela Vanda Mikšić
Comments