Mateja Komel Snoj, ponovno na Svački

Gošća DHKP-ove rezidencije krajem kolovoza naša je stara znanica: Mateja Komel Snoj na Svački je već boravila u ljeto 2023. Tada je na slovenski prevodila romane Putujuće kazalište Zorana Ferića (Potujoče gledališče, Beletrina, 2024.) i Voda, paučina Nade Gašić (Voda, pajčevina, Goga, 2024.), a ovoga puta na redu su Zašto nisam naučila kuhati Slavenke Drakulić i Potonulo groblje Gorana Tribusona.

Mateja Komel Snoj (Celje, 1966.) studirala je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Od 1991. do 1996. radila je kao novinarka, književna kritičarka i publicistica. Bila je ravnateljica Slavenske knjižnice u Ljubljani (1996.–2009.) i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Ljubljani (2009.–2014.). Od 2015. godine djeluje kao samostalna prevoditeljica, urednica, lektorica i publicistica.

Prevodi sa srpskog, hrvatskog i engleskog jezika, uglavnom djela suvremenih autora. Na slovenski jezik prevela je knjige Filipa Davida, Aleksandra Gatalice, Davida Albaharija, Svetlane Velmar-Janković, Ive Andrića, Dragana Jovanovića Danilova, Dragana Velikića, Zorana Ferića, Slavenke Drakulić, Nade Gašić i Ivane Sajko, kao i brojne kratke priče (Truman Capote, Charles Dickens, Henry van Dyke, Pearl S. Buck, Paul Auster, Robert Louis Stevenson, Ksaver Šandor Gjalski, Miljenko Jergović i dr.) i pjesme (Delimir Rešicki, David Albahari, Tanja Stupar-Trifunović, Davor Šalat, Lana Derkač, Thomas Merton i dr.).

Autorica je monografije o slovenskom književniku Lojzetu Kovačiču Fragmenti o prišleku (Beletrina, 2008.) i antologije božićnih priča V deželo luči (Družina, 2016.).

Godine 2016. osvojila je nagradu „Lirikonov zlat” na 15. međunarodnom festivalu Lirikonfest u Velenju za prijevode pjesama Dragana Jovanovića Danilova i Delimira Rešickog na slovenski jezik.