Photo by I.R.
Tijekom svog dvotjednog boravka u DHKP-ovoj rezidenciji naša prva ovogodišnja gošća, Marie Karas Delcourt sudjelovala je u nastavi Ivanke Rajh, Alexisa Messmera i Vande Mikšić, na Filozofskim fakultetima u Zagrebu i Zadru. Marie je sa studentima radila na prijevodu nekoliko pjesama Monike Herceg. Putem smo otkrili da i sama piše, a ove tri pjesme napisane za naš blog nastale su na hrvatskom!
dobna skupina: 17+
večeras kiša pada
ali neću ostati sama
obučem djedov kaput
ko da ću štrajkati
ali na ulicima Zagreba
nisu iste borbe
zidovi još nose
u sebi potres
a ja odoh k
braći Karamazovima
susjeda mi je ostavila
muževu ulaznicu jer ona kaže
znate, mi smo stari
a večeras kiša pada
hajmo, u našoj samoći
dobna skupina naša: 100 +
monika
nisam daleko od grada,
blizu Filozofskog fakulteta
može do Nacionalne biblioteke
sve mi se vraća
ovaj put se neću naći
sa svojim dečkom
prošlo je deset godina
poput daška vjetra
planinski bicikl, roza kapica
opet je kišobran zaboravila
znaš Monika, krenu mi suze
kad prevodim "Mama,
smijemo li danas umrijeti"
kaj radiš kad dođeš doma?
pripremat ću za djecu obroke
u koje sam napisala molitve
kaj sad ljubav ima s tim kad te više ne volim ili kako me jazz spasio
suze od poezije
nisu pobijedile
pobjegla sam od svoje himere
do tebe sam došla pješke
kaj sad ljubav ima s tim
zlatne naočale, vučji osmijeh
dok je svirala glazba
sve moje ljubavi su počele
s prljavom kosom i tužnim pogledima
i ja hoću pjevati
znam čitati note
mama me tjerala
da učim teoriju glazbe
drago mi je, ja sam menadžer
od čega, od koga
od right now i dalje
(namignuo mi je)
Marie Karas Delcourt